Šibenska molitva i danas se more naći u napolak otvorenoj bibjoteci samostana u svetoga Frane u Šibeniku

ŠIBENSKA MOLITVA (NAMISTO ČESTITKE ZA BOŽIĆ)

Šibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim. Prvenstvo je, međutim, pripalo zadarskom Redu i zakonu iz 1345. godine, ali kao tekst nadahnute pjesničke inspiracije, koji ulazi u sve antologije starijega hrvatskog pjesništva, Šibenska molitva i dalje među tim najstarijim latiničkim spomenicima drži prvenstvo. Pronađena je u rukopisnoj knjižnici latinaškoga šibenskoga Samostana sv. Frane, a poznata je od 1911. godine, kada su je opat samostana Joso Milošević i jezikoslovac Ivan Milčetić objavili u 33. knjizi "Starina" JAZU. Po svom sadržaju Šibenska molitva spada u red hvalospjeva Majci Božjoj. Premda nije datirana, Šibenska molitva nesumnjivo pripada spomenicima 14. stoljeća. Već je opat Joso Milošević na temelju jedne latinske bilješke iz 1387. godine po rukopisu zaključio da je zapisivač molitve fra Paulus de Sibinico (zapravo Sibenico), odnosno Pavao Šibenčanac (u novije doba poznatiji kao Pavao Šibenčanin), onodobni kustos jadranske franjevačke provincije. 


Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam


O blažena, o prislavna, o presvitla svarhu vsih blaženih

Bogom živim uzvišena, s vsimi božjimi dari urešena!

O prislavna prije vsega vika, Bogom živim zbrana,

O umiljena divo Marije!

Gospoje, ti si blaženih patrijarah uprošan’je.

Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva ispulnjen’je.

Gospoje, ti si an’jelsko pozdravljen’je.

Gospoje, ti si Boga živoga obsijan’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećen’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si sina božja mati i k semu svitu saznan’je [i] proslavljen’je.

Gospoje, ti si vse vere karstjanske kripko udaržan’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si nevere karstjanske potartan’je.

Gospoje, ti si vse moći Luciferove skušen’je.

Gospoje, ti si vsega upada an’jelskoga napulnjen’je.

Gospoje, ti si blaženih van’jelist pravo naučenje.

Gospoje, ti si blaženih apostolov čisto i jisto skazan’je.

Gospoje, ti si blaženih mučenikov moć i vse pokripljen’je i pomožen’je.

Gospoje, ti si blaženih ispovidnikov spaseno domišljen’je i vsako zbrano nadahnut’je.

Gospoje, ti si blaženih pustinnikov pića i vsako slatko nasičen’je.

Gospoje, ti si blaženih div i mučenic kruna i vse urešen’je.

Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga čast, slava i vse počten’je.

Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s velikim počten’jem i s vesel’jem sa vsem oblastev va vse nebesko vladan’je.

Gospoje, tebe posluša vse božje tvoren’je.

Gospoje, ti si vsega božja tvoren’ja obnovljen’je.

Gospoje, ti si našeje matere nevoljnoje boližnivoga jimena prominjen’je.

Gospoje, ti si vsih dari i milosti božjih potverjen’je.

Gospoje, ti si sidećih u tamnici provitljen’je i obsijan’je sal[n]čenoje.

Gospoje, ti si ležećih v golbini paklenoj sdi prošćen’je – id est in mundo presenti.

O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo Marije, mati sina božja! O cesarice nebeska, o kraljice višnja!

Gospoje, an’jelska, o zvezdo morska, o odvitnice karstjanska!

Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot, Gospoje, ti si utišen’je žalostnih udovic.

Gospoje, ti si vesel’je dreselih mužatic i udovic i divic.

Gospoje, ti si skupljen’je dolžnih, Gospoje, ti si izbavljen’je uznih i jatih.

Gospoje, ti si vse utočišće vsih vernih, nevoljnih i žalostnih.

Gospoje, ti si vse ufan’je vsih nas vernih karstjan grišnih.

Gospoje, ti si život i skrišen’je vsih vernih tvojih i grišnih.

Gospoje, ti si pomoćnica i kraljica vsih vernih, slabih i nemoćnih.

Gospoje, ti si otvoren’je vrat rajnih vsih tvojih vernih i želećih i devotih.

Gospoje, ti si obraz i zarcalo vsih redovnikov i redovnic vsih vernih.

Gospoje, ti si družbenica tebe želećih i počtovajućih vsih vernih.

Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov nečistih i vsih djaval upadnih.

O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo Marije!

Moli za nas i vas pulk karstjanski Sina Božja, Sina tvoga,

Ki se prije sega vika od Boga Oca – id est a patre – na nebesih brez matere

rodil, od njega se ni nigdar razdilil, v jedinstvi Svetoga

Duha s Bogom Ocem vazda pribival, voljov Boga oca [po] Svetom

Dusi v tvoje blaženo tilo se je vputil. S onov blaženov pultev [v]

prisvećeni v teli v tom devet miseci pribival Bog vični,

jisti, človik živi, pravi, vrimenni. Na konci deveta miseca

bog se i človik se rodil s onovje blaženo[v]je pultev pričiste beate Marije virginis.

Osmi dan blaženu karv hoti proliti.

V onoj blaženov karvi pulti prija svarhu sebe blaženo karšćen’je, nam je pusti i zapovidi.

V onoj blaženoj pulti bi lačan i žajan – id est sicut de samaritana p[...].

V onoj blaženov pulti bil i jil, v onoj blaženov pulti [...] dan.

V onoj blaženov pulti bi kupljen i prodan pro XXX-a argenteis.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil prisvećenu tvoju prodati pult,

a vernih tvojih skupiti blaženov karvev, mukov i voljov.

Smartju od neprijatelja našega hoti nas skupiti.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil blaženu pult tvoju ožalostiti,

a vernih tvojih slatkim darom milosti tvoje utišiti.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil sa vsom pultju tvojem za ljubav života našega umriti, a veličastvimi boštva tvoga

paklena vrata razbiti i svetih otac – id est sanctos patres

svitlim darom milosti tvoje prosvitliti, vrata rajna njim

sa vsimi vernimi otvoriti, vernih tvojih kupno

s blaženov pultju tvojev hoti treti dan od smarti na život hoti skrisiti.

Post dies Xla ad celum ascendens et promittens spiritum sanctum mittere.

                        Uputa za pivače:
             di početi i dokle dotirati

                         Dobro je početi šotovoče,
                  u svojoj konobi, di te niko ne čuje,
                  pa kreniti vanka, ali di te niko ne zna.

                 Tek onda vaja provati u Škarice,
                 Grandeša, Dorbića, Dume oli u Ivine, 
                  pa ako ko plati litru navaliti dalje.

                  E, onda se more birati
                  portune i volte, rive i lože,
                  a ni javni konduti (zarad akuštike) nisu za bacit.

                  Pivati poslin triba po buri na mulu Krke,
                  na željezničkom peronu kad ferata kreće,
                  i u policijskoj štaciji (dok se čeka).

                  Ko prođe sve te inštance,
                  njegov je poslin cili svit. 

                          (Iz Velikog rječnika šibenskih riči, prvi dija)

U ovoj je buti u Kvartiru, dok je okolo bilo toverana, akuštika bila boja nego u katedrali, obaška kad bi se zapivalo forte fortisimo 

INTERVJU U ŠIBENSKOM LISTU, BROJ OD 6. 12. 2012.

IVO JAKOVLJEVIĆ: Šibenke i Šibenčani će se škapulavati, ali Šibeniku spasa nema

U prodaji je u Šibeniku u knjižarama Matica i Libar, a u Zagrebu u knjižari Ljevak na Jelačićevu trgu, te na e-mail adresi: ivo.jakovljevic@inet.hr

Povod ovom razgovoru je vaša najnovija knjiga iz 'šibenskog ciklusa'. Nakon Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta i Šibenske filozofije, evo i Šibenske likaruše. O kakvim likarijama ste pisali i zašto?

-       -  Šibenska likaruša je završna knjiga iz mojeg literarno-dokumentarističkog projekta preispitivanja šibenskog identiteta na početku 21. stoljeća, koji se sastoji od Šibenskog rječnika, sa detaljnim pregledom šibenskih imena, prezimena i nadimaka, te šibenske gramatike i pravopisa, pa sve do Šibenskog teštamenta kao putovanja kroz vrijeme iz prve ruke, radi opisivanja povijesti šibenske duše, i Šibenske filozofije, kojom se, kao bočicom eteričnog ulja, aromatizira cijela ta štorija. I, kao što Veliki rječnik šibenskih riči nije klasični rječnik, tako ni Šibenski teštamenat nije samo jedna oporuka, a Šibenska filozofija samo šibenska, pa ni Šibenska likaruša nije samo likaruša, nego je u isto vrijeme i ljekovita literatura, i standardni, stručni priručnik za samoliječenje, pa i – kao i Šibenska filozofija – jedan od najšibenskijih suvenira. Sve sam te knjige pisao ne samo za čitanje i uzimanje zdravo za gotovo, nego i za darivanje, u potencijalnoj kombinaciji sa nizom različitih, tipičnih šibenskih proizvoda, od vrhunskih vina i ulja, do komplementarnih monografija i glazbenih DVD-ova. Ali, iznad svega, riječ je o štivu kojim se nastoji zapisati šibenski tradicionalni identitet u krajnje turbulentnim okolnostima 21. stoljeća.

Sve vaše dosadašnje knjige, sudeći po tome kako su se prodavale u šibenskim i zagrebačkim knjižarama ili posuđivale u Gradskoj knjižnici, vrlo su čitane. Koliko su sve te riječi, običaji i filozofija življenja, koje ste zapisali i opisali,  stvar neke prošlosti što nestaje, a koliko žive i danas?

- Duboke tehnološke i medijske, a ne samo geopolitičke promjene, čine svoje i u Šibeniku unazad četvrt stoljeća. Nikad, otkad je povijesti, ni najmudrijima nigdje nije bilo moguće dosegnuti punu istinu o tome tko je što, odakle je i kamo ide, a u Šibeniku, kao mjestu mnoštva velikih paradoksa, pogotovo ne. Ali, kad se znakovi jednog identiteta iz poduljeg vremena stave na papir i umotaju u knjige – kao što sam ja nastojao, od Velikog rječnika do Šibenske likaruše – tada, kao u zrcalu, svatko može bar pokušati vidjeti što je od svega toga njegova bit. Zbog više, misteriozne genetske i povijesne igre nigdje na svijetu više nema «čistih» identiteta, osobito nakon što je populacija na Zemlji nabujala na više od sedam milijardi stanovnika, ili čak pet milijardi više nego li ih je bilo početkom trusnog 20. stoljeća. Tako i u šibenskom slučaju ni na kulturološkoj, ni na ekonomskoj razini, nije više moguće utvrditi koliko je samo šibenskog u bilo čemu ovdašnjem, kao što nije moguće dokazati da je išta uvezenog više grčko, rimsko, ugarsko, venecijansko, tursko, austrijsko, francusko, talijansko ili hrvatsko, nego što doista i danas, a možda i za vijeke vjekova jest i bit će - šibensko. Ta spoznaja, čak i ako je samo dobrodošao privid, dodatno pomaže današnjem depresijskom Šibeniku, da šest i po mjeseci prije ulaska Hrvatske u veliku Europsku uniju poštuje svoj kulturološki i povijesni identitet kao najznačajniju imovinu.   

Ako Šibenska likaruša može čovjeku pomoći i danas, da očuva zdravlje, koje bi likarije mogle pomoći Šibeniku u političkom, gospodarskom, kulturnom i inom pogledu? Možda bi prije toga trebalo reći dijagnozu ovom gradu, a onda preporučiti likariju?

- Šibensku likarušu se, kao i Šibensku filozofiju, može čitati s distance, samo kao literaturu, pa uživati u smijehu, ali – tko je stariji od 40-ak godina, pretpostavljam, da dobro zna da je sve što tamo piše – sveto pismo. Tko će se držati recepata iz Likaruše, sigurno će se dobro i zdravo ćutiti, kao što će svatko tko uzme Šibensku filozofiju kao Posljednji sud, dosegnuti svojevrsnu nirvanu, ili se bar ljekovito ismijati. U tom kontekstu bi dijagnoza Šibeniku mogla glasiti, da je zaludu mu sve, i da mu više nema spasa, a lijekove bi mogao tražiti samo kroz kontračaratanja protiv Đavla i Vraga, i svih uroka šta su na Šibenik nabačeni unazad 30-ak godina. Pojedinačno, Šibenke i Šibenčani se mogu škapulavati pomoću kadulje, ljutike, magaruše, maslinova ulja, plavine ili šparoga i rodakve, ali grupno ili u totalu, spasa nema, jer je Šibenik na početku 21. stoljeća izgubio veliku igru, a da puno naših nije ni primjetilo da su ekipe davno istrčale na teren, u neravnopravnu borbu. Šibenik, uostalom, i danas ima poštanski predbroj 22, koji u numerologiji simbolizira krajnje nesretan broj, što predstavlja osobu ili adresu kojoj lažni prijatelji zabijaju nož u leđa i još im se poslije rugaju, pa joj ništa ne ide iz prve, ni jedan životno važan projekt. Pogledajmo samo promjene koje su se dogodile unazad 20-ak godina na šibenskom vlasničkom listu, u njegovom zlatnom prostoru, na njegovoj ekonomskoj karti ili u demografskim i obrazovnim ili socijalnim bilancama, pa ćemo se – ako nas razum još služi – valjda barem uhvatiti za glavu. Šibenik je u tom kontekstu i neobjašnjivo, ali tragično inpegulano mjesto: zaboravimo načas ratove i kuge, spomenimo samo naše vatrogasce, koji su nedavno  nesretnim slučajem stradali nastojeći činiti dobro na kornatskoj goleti. Njima sam posvetio Šibenski teštamenat, ali nisam imao snage da ikom posebno poklonim bar jedan primjerak te knjige. No, zato su mi – ponovno i ne znajući kome čine dobro – pomogli u jednoj kišnoj večeri početkom travnja, da mi oca na samrti prenesu na poziv Hitne pomoći od kuće, pa niz stotinjak skalina, do rive. Dakle, likarije su stalno među nama, kao što su ove s kojima se služe naši vatrogasci, ili kao što su one koje su – iako su zapisane i u ovoj mojoj skromnoj likaruši - odavno oslikane u mnogim, puno svetijim knjigama, ali po njima još gazimo kao da ih nema.     

Prije nekoliko godina tvrdili ste kako bi cijela Hrvatska mogla biti u banani, a Šibenik bi mogao postati 'hrvatski tigar'? Hrvatska danas jest u banani, a Šibenik nije ni mačić, a kamoli tigar?

- Hrvatska je zemlja, u kojoj ni jedna od vladajućih adresa, kao ni jedna od vodećih interesnih skupina, nema snage da javno dijagnosticira, da je u bankrotu i u gotovo nerješivoj ekonomskoj i socijalnoj depresiji. Čak u završnici puta u EU, Hrvatska ovih dana ulazi u petu godinu teške depresije, i može biti sretna ako dogodine ostvari bruto-proizvod koji neće biti manji od onog iz 2008-e za manje od deset postotaka. U tom kontekstu, Šibenik je ove godine jedini grad koji je ostvario višak u svojem proračunu i preraspodijelio ga na neke od infrastrukturnih projekata. Šibenski je TLM u međuvremenu dobio obećavajućeg novog vlasnika. Turski Dogus je pred investicijom u Mandalini. TEF je sve manje daleko od raspleta svoje vlasničke zavrzlame, nego što je bio prije tri-četiri godine. Šibenska Turistička zajednica radi sve maštovitiji posao, kulturna ponuda kao da ne zna za krizu, gosti iz Azije produljuju turističku sezonu. Ali, sve to skupa još nije dovoljno da bi Šibenik izvuklo iz najteže i najkompliciranije ekonomske krize poslije strašne kuge iz 1649-e. Nužne su nove velike proizvodne investicije, reda veličina od barem sto milijuna eura, a njih još nema na vidiku. Neke od njih su odavno razrađene u projektima Zagreb-Montaže, neke u planovima gradske ili županijske uprave, a vrijeme ide nizbrdo.

Kako, u kontekstu prethodnog pitanja, kao netko tko sve ipak gleda sa strane, vidite i ocjenjujete mandat aktualne šibenske gradske i županijske vlasti?

- Jedno su analitički pogledi sa strane, a drugo dnevna, politička operativa. U Šibeniku, ne zaboravimo, nisu uspjela i neka od visoko cijenjenih imena u međunarodnom biznisu i inženjeringu. Dva su glavna razloga šibenskog propadanja: dosad neobjašnjivo rušenje elektrolize ujesen 1991. i odbijanje Vlade da je obnovi u Šibeniku, a drugo što – kad u jednom manjem gradu nestanu velike industrije i većina pomorske privrede – nema radnih mjesta na kojima domaći kadrovi mogu peći najzahtjevnije zanatske i menadžerske tehnike, korisne i u javnoj upravi. U kombinaciji s kroničnim iseljavanjem najškolovanijih, Šibenik je pogodila sudbina grada koji danas, za nasloženije poslove upravljanja svojim dugoročnim razvojem, nema dovoljno visoko stručnih kadrova. U vrhove politike ulaze najbolji iz druge garniture, većina s najboljim namjerama, ali čak i kad sami naknadno ispeku zanat, ni oni se nemaju na koga osloniti, jer Šibenik je u zadnjih 15-ak godina doista postao grad od trećerazrednih ekonomskih sadržaja, i samo je pitanje godine-dvije ili tri, kad će pod teretom krize na nacionalnoj razini ostati i bez većine preostalih urbanih atributa, od sjedišta viših sudova i klimavih veleučilišta do županije i regionalne bolnice.  

Za kraj ponovo nešto o vašoj knjizi. Kazali ste kako do sada za sve knjige niste imali problema da nađete sponzora, samo što mnogi vaši sponzori na kraju završe u zatvoru? Tako vam je za Šibensku likarušu sponzor bio NP Krka. Govori li na svojevrstan način i to o vremenu i društvu u kojem živimo?

-       -   Uhvatio sam se za glavu kad sam povezao, da su u tom malom mojem nakladničkom uzorku čak trojica sponzora prošla kroz kraći ili dulji pritvor. Inače, nastojao sam da sve moje knjige, kojima preispitujem šibenski identitet na početku 21. stoljeća, budu tiskane u Šibeniku i da imaju šibenske sponzore, te da u potpunosti budu šibenski proizvod. No, kao Šibenčanin, nisam želio riskirati s prvim dijelom Velikog rječnika šibenskih riči, kao modelom, pa sam za pokriće dijela tiskarskih troškova bio zamolio Tvornicu duhana Rovinj. Jer, da se pokazalo da sam promašio, nitko iz Šibenika, osim mene, ne bi bio na šteti. Ali, nakon što sam bio siguran da sam na dobrom putu, za pokriće troškova tiskanja sam, kako bi knjige u prodaji bile što jeftinije,  zamolio čelne ljude TLM-a, Vinoploda, Jadranske banke, Zagreb-Montaže, Hrvatske poštanske banke i, sada, za Likarušu, Nacionalnog parka Krka. Nikog od njih – osim Mirka Čale – nisam osobno poznavao, a svi su – na temelju mojeg obrazloženja ponude preko interneta - prihvatili suradnju, pa tako i Željko Bulat. Naknadno mi se, eto,  ukazalo da su čak trojica prošli kroz istražni zatvor. Dosad za prvu dvojicu pouzdano, i sudski, znamo da nisu ni za što krivi, a vidjet ćemo što će se na kraju pokazati u slučaju sumnje na Željka Bulata. Ostaje činjenica da je – kao prema Heraklitu - u svakoj stvari i njezina suprotnost. Šibenik je klimatološki, prirodno i geoekonomski na jednoj od najboljih pozicija na kugli zemaljskoj, ali je – očito je – osuđen da tu slavu podnosi s puno neobjašnjive patnje, nereda i kaštiga.

    

TRATI PIJATE      

Nije lipo viditi čovika
da za ručkon tare pijat,
jerbo bi se moglo reći
da spize nije vidija od prikojučer.

Nije lipo viditi ni da
čovik u pijatu ostavlja po ručka,
jerbo bi se moglo reći
da vriđa kuću i kuvara.

Nije lipo viditi čovika da
za ručkon tare pijat,
a da mu se ne da još, 
jerbo bi ima pravo zamiriti.

Nije lipo ni zamiriti čoviku,
ako ostavlja po ručka,
jerbo bi moga pomisliti
da mislu da je gladan spize.

Zato je najbolje isti
u svojoj kući, di sam sebi
vadiš kolko oćeš
i tareš kolko te volja.

Tari di te niko ne vidi!

Ponedijak, 19. jedanajstoga 2012.

SAKRALNA BAŠTINA: OD REVITALIZACIJE
DO PRENAMJENE I ZABORAVA

SALDO NA POČETKU 20. STOLJEĆA: Povijesna, urbana baština Šibenika i danas je sva u staroj jezgri, s tim što se u najvećem dijelu sastoji od velebnog sakralnog korpusa, koji mu - uz preživjeli dio fortifikacijskog sustava, te gradskih palača - i na početku 21. stoljeća daje pečat posebnosti na hrvatskom dijelu Jadrana. Još od 16. stoljeća ni jedan grad na cijelom Jadranu nije imao toliko sakralnih kvadrata po glavi stanovnika, kao što ih je imao Šibenik, kao - prema jednima - neukrotivo pogani, a prema drugima  najkatoličkiji hrvatski grad. Tako je i u 20. stoljeće ušao sa čak 24 crkve i četiri samostana unutar stare jezgre, koji su - s izuzetkom dvije-tri male crkvice - tada radili punom snagom, ne samo kao sakralni objekti, nego i kao ključne adrese obrazovanja i umjetnosti, pa i socijalne pomoći.
SALDO NA POČETKU 21. STOLJEĆA: Ekonomskom usponu Šibenika još je prije sedam-osam stoljeća prethodio kulturološki uspon, kojim su prvi misionari i sljedbenici kršćanstva ovdje uspjeli od male vojne utvrde postupno stvoriti i grad i biskupijsko središte s naglašenim šibenskim i hrvatskim posebnostima. Uostalom, nije li i prvi spomen Šibenika u Povelji Petra Krešimira IV zabilježen baš na Božić, prije 946 godina? Danas se čini da svjedočimo o istovjetnom redosljedu slika, ali u suprotnom smjeru, jer kao da je urušavanje, napuštanje ili marginaliziranje niza sakralnih sadržaja u jezgri od početka Drugog svjetskog rata do kraja 20. stoljeća prethodilo njezinom ekonomskom i demografskom pražnjenju unazad 30-ak godina. No, otkako je već poslijeratne 1996-e, u suradnji Šibenske biskupije, šibenskog Konzervatorskog odjela, Grada i Vlade, krenula dosad najšira revitalizacija te baštine, čini se da i za cjelokupnu obnovu stare jezgre nade - još ima. Sve je, prisjetimo se, počelo sanacijom kupole katedrale svetog Jakova, koju je u rujnu 1991. pogodila granata Kadijevićeve JRM. Zatim je uslijedio veliki dan za Šibenik, kad je prije 12 godina prvostolnica uvrštena u UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine, da bi nakon cjelokupne sanacije ponovno zabljesnula svom bjelinom, kao davne 1536-e. Time je postala glavni znak revitalizacije stare jezgre, ali i visoki kriterij za sve što se u toj istoj velebnoj jezgri novog gradi ili neumitno propada. Uz bok katedrali stoji također svježe obnovljen samostan svetog Frane, s povijesnom knjižnicom, u kojoj se čuvaju i Šibenska molitva, i brojne inkunabule, pergamenti i kodeksi. Ali, danas više Šibenčana i turista posjete kafić u sklopu samostanskog kompleksa, nego njegovu - za širu javnost - još neobjašnjivo zakopčanu knjižnicu. Revitalizacija je zahvatila i samostan svetog Lovre, u kojem već nekoliko godina djeluje privatna gimnazija, a uz nju i biserni srednjevjekovni botanički vrt na Gorici.
NEOBJAŠNJIVA DRUGA STRANA MEDALJE: Većina crkvenog prostora u staroj jezgri i dalje je, nažalost, kroz veći dio godine ili zatvorena, ili bez brojnije publike. Čak i na nekim vrhunskim ljetnim koncertima u katedrali ili u Svetom Frani kao da  za većinu građana, ali i turističkih menadžera u obližnjim hotelskim kućama - ne postoji. Unatoč svemu, nove nade bude i sveta Barbara, u kojoj je već dugo atraktivan mali, sakralni muzej, kao što je Sveti Krševan super-galerija, ali i jedan i drugi mogu slaviti, kad ugledaju nekog od Šibenčana, kao i Sveti Grgur, za koji - siguran sam, kao njegov prvi susjed - bar 80 posto stanovnika ovog grada niti ne zna gdje je. Sveti Mihovil je za života duboresca Ante Belamarića bio njegov atelje i radionica, a danas je prazan. Svi sveti su bili muzej još 1925., a danas malo tko u gradu zna da je ikad postojao, nego uz njegovo krovište nova mladost samo zna priređivati lude noćne zabave. Sveti Dumenik je u samostanskom dijelu restoran, a crkva još od 1972. u urušavanju. Sveta Katarina u Kvartiru je odavno stambeni prostor. Nova crkva, Sveti Ivan, Sveti Križ, Sveti Duh i Sveti Nikola su crkveni prostori koji unatoč nizu najnovijih konzervatorskih i graditeljskih zahvata već dugo samo svjedoče o pražnjenju jezgre, dok samostan svete Luce pokušava čuda, da oživi jedan od najatraktivnijih prostora u gradu. Neke nade odnedavna krase i crkvu Vaznesenija Bogorodice, čiji bi samostanski dio mogao prerasti u muzej pravoslavne zajednice u Šibeniku. Tom saldu dodajmo da je Sveti Roko srušen uoči Prvog svjetskog rata, da je crkva Božjeg blagdana pred Velim mandročem sravnjena u britanskom bombardiranju na svetu Lucu 1943. i da je istog dana srušena i crkva svetog Julijana u središtu grada.
I ŠIBENČANE UPOZNATI SA STAROM JEZGROM: Stoga je za dostizanje punog ili novog smisla revitalizacije cjelokupne sakralne baštine u staroj jezgri nužno da je što veći broj Šibenčana ponovno otkrije, a da osnovcima i srednjoškolcima bude obavezno gradivo, s nastavom uživo.

Crkvu svetog Julijana je mletačka vlast 1530. dala izbjeglicama s mletačkih posjeda u Grčkoj. Srušili su je britanski bombarderi na svetu Lucu 1943. Otad nijedna gradska ili vjerska uprava u Šibeniku nije javno bar postavila dvojbe: srušiti je do kraja ili obnoviti, ili očistiti i zakrpati.

Srida, 14. jedanajstoga 2012.

KAKO DITE IZVESTI NA PRAVI PUT

Jerbo se drvo savija
dok je mlado,
triba koji put
provati na lipi način.

A ako ne iđe, e onda
dati dvi priko gubice
i nogon u guzicu,
plesniti i istriskati,

pričepiti suobe ruke
i udriti priko kostiju,
tući dok se ne dozove pameti,
tući a ne dati da plače.

Ne dati vanka,
satirati u obor,
sakveštati ukuću,
ne dati isti ni piti,

vezati žicon za posteju,
obisiti za noge povr komina,
zaliti vrilin ujon,
otirati u polje (kad neće u skulu).

Pa ako ni to ne pomogne,
vezati kamen špagon oko vrata
i sebi i njemu,
pa na mulo Krke.    
                 

Vako je na mulu Krke derala bura odma poslin drugog rata, dok je veći dija dice bija na pravomen putu, pa je mulo bilo naskroz prazno

Nedija, 11. jedanajstoga 2012.

MOLITVA ZA ŠIBENIK
(u osan vapaja)

Ne daj, Bože,
da ga jopet uzmu.
Dozovi upomoć
Damjana i Kuzmu*.

Dozovi, ako zatriba,
Mijovila i Jakova,
zovni, Bože, svakoga,
da ga jopet ne uzmu.

Ne daj ni divjaku**,
da je siču iz obisti,
sori odma svakoga
naše ko bi pojisti.

Ne daj nikom njanci
gonjaje i panje,
sve je oto naše,
ništa nije za nje.

Potiraj ih, Bože,
pa da odu svojin puton.
Onog šta in pomaže,
nek svit zove sluton.

Ako nemaš vrimena,
daj nan odrišene ruke,
pa ćemo s po muke
spasti korenje do simena.

Nek naš svit ziđa
novi Šibenik. Neka ga
od Prukjana do Krapnja
ziđa, neka naš.

Kakvi smo – takvi smo.
Ima nas i janjaca,
a i koji su ki prase.
Ma, pušti nas sve s miron,

da ne damo na se.
_____________________

*Njih dva da su digli prvu tamošnju crkvu, povr koje je poslin naresla prilipa Gospa vanka grada, pa ćemo se, eto, ode i njih jedan tren sititi

**Najlipše smokve-divjake u gradu restu iz golih zida po Docu, pa ćemo se i njih ode sititi, da nan ne zamiru

Gori, na Kaštelu je sve počelo, gori će se i svršiti

Srida, 7. jedanajstoga 2012.

ŠIBENSKI MOLITVENIK ZA 21. VIK

Došlo je vrime da se na ovon mistu, zarad sve naše mlađarije, danomice molimo za Šibenik i njegovu vitrenu i nedokazivu dušu. Nećemo po vazdan samo moliti i zazivati upomoć, nego ćemo štoko pametnog i kasti, pa metniti da se ne zaboravi, ka šta nećemo odoliti ni dikojen štracanju, razbanzzavanju, oli ronzzanju i priblezgavanju. Jerbo, lipo je u Šibeniku živiti i u veseju, ka i u štufajici, u nemiloj teškoj rađi ka i u dokonon zviranju uništa, pa je red da se puno toga metne u ovi odrišeni blog, da se ne zagubi. Biće na ovon mistu i smišnih, dunbokih misli u pešest riči, ka i velikih štorija šta će nas tirati da joštera jedanput o svemu dobro promislimo. Javjaće se na pokoju bazzu oli najdunbju misal i judi sa bande, pa će i njih tribovati čuti, a i kasti in fišo u facu, ako jesu oli ako nisu u pravu. Molićemo se i za njih, da ne bi ispalo da molimo samo za se, jerbo je Šibenik odvaik bija grad teške, ma široke ruke.

Nebesa, kojiman ćemo se moliti, proviruju u Šibeniku kroz svaku, pa i najstariju ponistru